objava je milost data covjeku

Sljedbenici islama vjeruju da je Kur'an rijec Alahova objavljena poslaniku Muhammedu, a.s. Kur'an je upucen covjecanstvu, bez razlike na rasu, mjesto ili vrijeme, štaviše. On je vodic covjeku u svim domenima njegovog života. U njemu su upute i pravila ponašanja kako za celnog covjeka u državi, halifu, tako i za obicnog podanika, za bogate i siromašne, za mir, kao i rat, za duhovno uzdizanje i za materijalno blagostanje.
U njemu se nalaze istine o Allahovim, dž.š, svojstvima preko kojih crpimo saznanja o našem Stvoritelju Allahu, dž.š, kao i upute o nacinu velicanja i slavljenja našeg Uzvišenog Gospodara, dž.š.
Ucenje Kur'ani-kerima jedan je od najboljih oblika zikrullaha (spominjanja Allaha, subhanehu ve teala). To je zato što je Kur'an Allahov, dž.š, govor i što je smiraj za dušu i lijek za srce. Uzvišeni Allah kaže: 'Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima.' (El-Isra', 82) Uzvišeni takode veli: 'O ljudi, vec vam je stigla poruka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca.' (Junus, 57)
Kur'an je osnovni zakonik muslimana, temelj i srž islama. Stoga, kur'ansku objavu ne smijemo shvatiti kao zbirku melodicnih tekstova koji se povremeno recituju ili uce, vec, prije svega, kao neiscrpno vrelo mudrosti i pouka za kompletno covjekovo življenje. To je osnovni razlog zbog kojeg je Poslanik, a.s, potencirao danonocno ucenje Kur'ana, pri tome isticuci kako je to Allahu najdraži ibadet.

Ucenje Kur'ana kao ibadet

U dosta kur'anskih ajeta i vjerodostojnih predaja navodi se važnost ove vrste ibadeta i onih koji ga praktikuju. U tom smislu Uzvišeni Allah veli: 'Oni koji Allahovu Knjigu citaju i namaz obavljaju i od onoga cime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu se nadati nagradi koja nece nestati, da ih On, prema onome što su radili, nagradi i još im iz obilja svoga da, jer On mnogo prašta i blagodaran je.' (Fatir, 29-30) Allahov poslanik, s.a.v.s, je podsticuci ashabe na ucenje Kur'ana rekao: 'Najbolji ibadet mojih sljedbenika je ucenje Kur'ana.' (Prenosi Bejheki) Osman bin Affan, r.a, veli da je Allahov poslanik, s.a.v.s, rekao: 'Najbolji izmedu vas je onaj koji sam nauci Kur'an, a zatim i drugoga pouci Kur'anu.' (Prenosi Buhari)
Hvaleci one koji cesto uce Kur'an, Poslanik, a.s, ih je nazvao Allahovom celjadi, rekavši: 'Allah zaista ima svoju celjad medu ljudima. Ko su ti, o Allahov poslanice – upita neko? Oni koji se bave Kur'anom su Allahova celjad i njegovi odlicnici, - odgovori Božiji poslanik.' (Prenose: Ibnu Madždže, Ahmed, Tirmizi i drugi)

Odabrana mjesta za ucenje Kur'ana

Uzvišeni Allah je, uz ljude, odlikovao neka mjesta u odnosu na druga kada je u pitanju ucenje Kur'ana. Tako je, na primjer, najvrednije ucenje Kur'ana kod Kabe, zatim u Alejhisselamovoj džamiji, pa u ostalim džamijama. Poslanik, a.s, nas je podsticao i na ucenje Kur'ana u našim kucama i stanovima u kojima boravimo. Kuce u kojima se cuje izgovaranje Allahove rijeci On obasjava svojim nurom. Muhammed, a.s, je rekao: 'Osvjetlite vaše kuce namazom i ucenjem Kur'ana' (Prenosi Bejheki). Resulullah je u vezi s tim rekao: 'Mnogo je dobra u kuci u kojoj se uci Kur'an, a malo u kuci u kojoj se ne uci.' (Prenosi Bezzar)

Osnovni adabi prilikom ucenja Kur'ana

Imajuci na umu da je vjernik, dok uci Kur'an, u ibadetu, potrebno je uzeti abdest, biti na cistu mjestu i u cistoj odjeci, pri tome iskazivati maksimalnu skrušenost (hušu') i okrenuti se prema Kibli. Ovakvim ponašanjem iskazujemo dužno poštovanje prema Kur'anu kao govoru Uzvišenog Allaha, dž.š. Uz to, ucaca ocekuju i obecane ahiretske privilegije. Ebu Umame, r.a, je rekao: 'Cuo sam Allahova poslanika, a.s, gdje veli: 'Ucite Kur'an, zaista ce on doci na Kijametskom danu kao zagovornik za one koji ga budu ucili'. (Prenosi Muslim)

Nemarnost i nepristojnost prilikom ucenja Kur'ana je grijeh. O tome Poslanik, a.s, kaže: 'Ucite Kur'an dok su s njim vaša srca, a kada toga nestane, prestanite'. (Prenose Buharija i Muslim) Iz navedenog hadisa razumijemo da se pod ucenjem misli na spajanje srca sa svjetlom Kur'ana i razmišljanje o porukama i istinama koje sadrže njegovi ajeti. Pravilnim i iskrenim odnosom prema kur'anskom ucenju obezbjedujemo sebi posebnu atmosferu i ambijent o kojem Alejhisselam kazuje sljedece: 'Kada god se grupa ljudi sakupi u jednoj od Allahovih kuca radi citanja Allahove knjige i zajednickog studiranja, Allah spusti svoju smirenost i obaspe ih svojom milošcu, a meleki im ucine atmosferu prijatnom i lahkom i Allah ih spomene kod meleka Njemu bliskih'. (Prenosi Muslim)

Od lijepog ponašanja pri ucenju Kur'ani kerima je i uljepšavanje glasa, odnosno njegovo prilagodavanje placnom intoniranju. Ebu Lubabe Bešir bin Abdul-Munzir, r.a, veli da je Allahov poslanik, a.s, rekao: 'Ko ne uci Kur'an melodicno (tj. ne trudi se da uljepša svoj glas) nije naš.' (Prenosi Ebu Davud)
Resulullah, s.a.v.s, uživao je u lijepom ucenju pojedinih ashaba medu kojima se posebno isticao Abdullah bin Me'sud, r.a, od kojeg se prenosi da je Poslanik, a.s, jednom prilikom, dok su jahali kroz pustinju, rekao: 'Uci mi nešto iz Kur'ana.' Ja rekoh – Allahov poslanice zar da ti ja ucim Kur'an a tebi je objavljen? – Odgovorio je – Imam volju slušati ucenje Kur'ana od drugoga. Otpoceo sam uciti suru En-Nisa' dok nisam stigao do ajeta: - 'A šta ce, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih?' (41) rekao je – Dosta za sada! – Obazro sam se i vidio da su oci Pejgamberove bile pune suza'. (Prenose Buhari i Muslim)
Pejgamber, a.s, je insistirao na ucenju Abdullah bin Mes'uda zbog njegovog milozvucnog glasa u kojem su uživali svi pa i sam Poslanik, a.s.

Naklonost pojedinih ashaba prema ucenju Kur'ana

Prenosi se za Hazreti Osmana, r.a, da nakon što je cuo od Poslanika, a.s, ucenje Kur'ana, nije više nikada poželio da cuje kakvu pjesmu ili instrument. On se puno družio s Kur'anom a jednom je rekao: 'Da su vam srca cista, ne biste se mogli zasititi govorom svoga Gospodara.'
Habbab, r.a, je u vezi s Kur'anom rekao: 'Približavaj se Allahu cime hoceš i koliko god hoceš, ali Mu se nicim bliže neceš približiti, kao sa Njegovim govorom.'
Kada je prvih godina islama, dokle je njegovo manifestovanje bilo još rizicno, Poslanik, a.s, upitao ashabe: 'Ko ce od vas uciti Kur'an kod Kabe, prvi se javio Abdullah bin Mes'ud. cuvši ga kako uci Kur'an Ebu Džehl ga je tako žestoko povukao za uho da ga je okrvavio i onesvjestio. Nakon izvjesnog vremena, kada je Alejhisselam ponovio to pitanje, ponovo se prvi javio Abdullah bin Mes'ud.
Koliko je ovaj ashab volio uciti Kur'an govori i sljedeci primjer. Naime, jedan njegov drug mu je prigovorio kako se primjecuje da on rijetko posti nafile. On je odgovorio: 'Kada postim oslabim, a meni je draže ucenje Kur'ana.' Ibn Mes'ud, r.a, je rekao i ovo: 'Ko hoce da sazna da li voli Allaha, neka se provjeri Kur'anom, pa ako se ispostavi da voli Kur'an, neka zna da voli Allaha, jer je Kur'an Allahov govor.'
On, r.a, je završavajuci ucenje Kur'ana ljubio mushaf i govorio: 'Govor moga Gospodara, Govor moga Gospodara.'

Karakteristicnost pojedinih sura

Kur'an kao cjelina je nerazdvojan i tako ga je najbolje uciti. Medutim, i pored toga, Poslanik, a.s, isticao je posebnosti pojedinih ajeta i sura iz Kur'ana. On se posebno pohvalno izrazio o suri Ihlas, što vidimo iz sljedeceg hadisa: 'Tako mi Onoga u cijoj je ruci moja duša, (Ihlas) ravan je trecini Kur'ana.' U drugoj predaji stoji da je Poslanik, a.s, rekao ashabima: 'Zar je nemoguce da neki od vas prouce nocu jednu trecinu Kur'ana? Njima se to ucinilo teško pa rekoše: 'A ko bi to od nas mogao Allahov poslanice?' On dodade: 'Pa 'Kul huvallahu ehad' je trecina Kur'ana'. (Prenosi Buhari)
Ubej bin Ka'b veli da je Allahov poslanik, a.s, rekao: 'O Ebul Munzire, znadeš li ti koji je ajet najuzvišeniji?' Ja rekoh: 'Allahu lailahe illa huvel hajjul kajjum.' Allahov poslanik me potapša po prsima i rece: 'Nek ti je sretan ilum o Ebul Munzire!' (Prenosi Muslim)
Ebu Seid Rafi' bin Mualla, r.a, veli: 'Allahov poslanik, s.a.v.s, je rekao: 'Hoceš li da te poducim najuzvišenijem suretu u Kur'anu prije nego što izadeš iz džamije?' zatim me je uzeo za ruku, pa kada smo htjeli da vec izademo ja mu rekoh: 'O, Allahov poslanice, rekao si da ceš me poduciti najuzvišenijem suretu u Kur'anu', a on mi odgovori: 'El-Hamdu lillahi rabbil-alemin. To je sedam ajeta koji se ponavljaju. Fatiha.' (Prenosi Buhari)
Od Ebu Umame, r.a, prenosi se da je Allahov poslanik, a.s, rekao: 'Ko prouci zadnje ajete sure El-Hašr, u toku noci ili dana i umre u toj noci ili danu, Allah mu garantuje džennet:' (Prenosi El-Bejheki)

Odnos Bošnjaka prema Kur'anu

U našoj dugogodišnjoj islamskoj tradiciji, Bošnjaci su na razlicite nacine iskazivali svoj respekt prema posljednjoj Allahovoj objavi. Tako je godinama postojao obicaj, medu pobožnim muslimanima, da kada neko dode sa mushafom u ruci, ustajalo bi se na noge iz poštovanja prema Božijoj rijeci.
Ljubljenje Kur'ana prije i poslije ucenja je bila skoro redovna praksa, što vecina islamskih ucenjaka smatra dopuštenim gestom.
Neki smatraju preporucljivim mirisanjem mushafa, dok naš svijet praktikuje umotavati Mushaf u mirisavu, lijepo izvezenu i ukrašenu bošcu ili peškir. Pri ucenju Kur'ana birao se položaj skrušenosti, kao što je i redovno podvijanje nogu, dok imam Zerkeši smatra zabranjenim opružanje nogu prema mushafu.
Ukrašavanje kur'anskog teksta i korica bila je posebno izražena praksa u svijetu i kod nas. Još i danas postoje primjerci lijepo ukrašenih Mushafa koje su prepisivali kaligrafi sa ovih naših prostora. Jedan od posljednjih, eminentnih kaligrafa, koji je prepisao cijeli Kur'an je, rahmetli, prof. Ešref Kovacevic.

Iz poštovanja prema Mushafu, muslimani naših krajeva su iskazivali poštovanje prema Kur'anu i tako što su se trudili da ga nikada ne spuste ispod pasa. Posebno se vodilo racuna o istrošenim i pohabanim primjercima i listovima. Ako je Mushaf bio do te mjere iscjepan, tražilo bi se mjesto, po kojem se ne gazi, kako bi se na njemu iskopala rupa, gdje bi se pohranio primjerak neupotrebljivog Mushafa.
Ipak, odavanje pocasti Allahovoj objavi ne iskazuje se u potpunosti u poštivanju forme i verbalnom recitiranju, nego u razumijevanju, razmišljanju, dosljednom praktikovanju i saznanju da je Kur'an izvor pravog puta i srece na oba svijeta. Allahov poslanik, s.a.v.s, u tom smislu kaže: 'Ko uci Kur'an i nauci ga napamet, pa bude objašnjavao halal i haram, po njemu, halal preporucujuci, a haram zabranjujuci, Allah ce ga uvesti u džennet i dat ce mu pravo da cini šefa'at za deset osoba iz svoje porodice koji su zaslužili Džehennem,' (Prenosi Tirmizi)

Druženje sa Kur'anom mora probuditi u covjeku islamsku etiku ponašanja, oplemeniti njegovu dušu i srce, a na svakom koraku i u svakoj rijeci mora se osjecati duh vjere. Medutim, koliko je muslimana kod nas i u svijetu ucenje Kur'ana pretvorilo u melodiju i pjesmu ne razmišljajuci o njegovu znacenju. Koliko ih više uživa u melodiji nego u Kur'anskom sadržaju i porukama. Koliko ih ucenje Kur'ana koristi samo kao sredstvo da bi se molili za svoje umrle, a u njihovim životima Kur'an se uopce ne osjeca. Koliko ih je samo uzelo Kur'an kao izvor prihoda i koliko ih se samo bogati na racun njegovih uzvišenih principa. Pogrešna je to orijentacija i poimanje Kur'ana. Izreka Vjerovjesnika koja slijedi oslikava naše vrijeme i naš odnos prema Kur'anu. Ibn Mes'ud, r.a, veli: 'Jednom prilikom mi je Resulullah, s.a.v.s, rekao: 'Ti živiš u vremenu u kojem je mnogo ljudi koji razumiju propise Kur'ana, a malo ih je koji ga znaju citati. Mnogo ljudi živi po Kur'anu i cuva njegove propise, a malo ih je koji vode racuna o njegovim slovima (formi). Ima malo prosjaka a puno onih koji dijele. Ljudi mnogo ostaju u namazu a vrlo malo razgovaraju. Rade više nego što govore. A doci ce vrijeme kada ce biti malo onih koji razumiju Kur'an a mnogo onih koji ga citaju. Tada ce se gaziti propisi Kur'ana a vodice se racuna o njegovim slovima (formi). Bice mnogo prosjaka a malo onih koji dijele. Trošice se mnogo vremena u razgovoru a malo vremena u namazu. Malo ce se raditi a mnogo udovoljavati svojim strastima.»

Sretan je svaki covjek koji je u mogucnosti uciti Kur'an. Time mu je dato veliko dobro i pocast. Šta ima uzvišenije od toga da svojim ustima možemo izgovarati rijeci savršene objave našeg Uzvišenog Gospodara. Oni koji se iskreno druže sa Kur'anom, odabrali su divnu mogucnost za razgovor i kontakt sa Stvoriteljem. Stoga je Kur'an duhovna potreba i snaga svakom muslimanu i muslimanski.
Gospodaru moj, molim Te svakim tvojim imenom da uciniš uzvišeni Kur'an proljecem srca našega, svjetlom srca našega, da njim odstraniš našu žalost i odbiješ brige naše. Amin!